Angela Lambert, Izgubljeni život Eve Braun, 2006.

Iako je Albert Speer izjavio da će Eva Braun predstavljati „razočarenje za povjesničare“ knjiga koju danas predstavljam doista je više nego intrigantna. Kako kaže sama autorica Angela Lambert, marginalizacija Eve Braun u povijesti vjerojatno proizlazi iz činjenice da su o njezinoj ulozi u pravilu pisali muškarci, a da je ona prva žena koja o njoj piše. I doista, čak i ako ste pročitali puno knjiga o Hitleru, kod Angele Lambert saznati ćete cijeli niz novih uvida ne samo o Evi Braun, već i o „Führerovoj“ osobnosti i nacizmu općenito. Uloga Eve Braun, uza svu uštogljenost Hitlera, bila je ogromna već i u Berghofu prije rata, a vrlo velika u zadnja dva mjeseca rata. Iako je izbjegavao bilo kakvo pojavljivanje Eve u javnosti, ipak joj je Hitler dozvoljavao da bude šefica domaćinstva ili da na privatnim fotografijama stoji odmah do njega. Hitlerove zadnje riječi čula je upravo Eva Braun, koje je i mirno odnijela sa sobom u grob, iskazujući daleko veću hrabrost i privrženost Hitleru od recimo Göringa ili Himmlera.

Ignacio Ramonet : Fidel Castro - Moj život. Biografija u dva glasa, 2006.

Fidel Castro iznimno je važna politička osoba u svjetskoj povijesti, koja se već nalazi i u hrvatskim udžbenicima za osnovnu školu. Mi danas imamo sretnu mogućnost sagledati njegov život u cjelini, a osobito pomagalo pritom nam pruža knjiga koju ovdje želim predstaviti. Naime, Ignacio Ramonet obavio je niz intervjua sa Castrom gotovo u najbolje moguće vrijeme, 2005. godine, trenutak prije nego će se on teško razboljeti što se dovesti do prijenosa vlasti na brata Raula. Temeljem tih razgovora nastala je opsežna knjiga, koja prati život Castra od djetinjstva do trenutnog političkog djelovanja, a radi se doista o fascinantnoj biografiji.

Ernesto Che Guevara - Bolivijski dnevnik, Profil, 2007.

Bolivijski dnevnik govori o posljednjoj godini života Ernesta Che Guevare, odnosno posljednjoj avanturi u njegovoj burnoj biografiji. Radi se o razdoblju od 7. studenoga 1966-7. listopada 1967. kada je Che (popularan naziv stečen na Kubi, ali ne i stvarno ime) vodio mali gerilski pokret u Boliviji sa grandioznim zadatkom podizanja revolucije u čitavoj Južnoj Americi. Ta akcija završila je ranjavanjem (u nogu) i uhićenjem Che Guevare, a već 9. listopada on je bio ubijen na krajnje nemilosrdan način, što je izazvalo osude u cijelom svijetu. Naime, osim što je ubijen ranjen, zarobljen i nenaoružan, Cheu nije održano makar i provizorno suđenje, a dodatno su mu pucali u noge prije nego su ga konačno dokrajčili. Mrtvo tijelo su izložili golo do pojasa poput nekog životinjskog trofeja, gurajući mu prste u rane i dopuštajući prolazak mnogih znatiželjnika. Na kraju su tijelu prerezali vrat, odrezali šake i zakopali ga u tajnosti na nepoznatom mjestu, koje je konačno otkriveno 1997. i preneseno u Memorijalni centar u Santa Clari na Kubi, Kasnije su prenesena i tijela tridesetorice gerilaca koji su također stradali u Boliviji, a to bi bili i gotovo svi koji su poginuli, obzirom da Cheova skupina niti u jednom trenutku nije brojala više od pedeset ljudi.

Dobio sam na ocjenu rukopis Zbornika radova sa međunarodnog znanstvenog skupa "Pomurje 1914-1920.", čiji je glavni urednik Branimir Bunjac, a sastoji se od 400 stranica tiskanog teksta formata A-4. i dvije skupine fotografija. Svi prilozi u Zborniku osim teksta Josipa Črepa snabdjeveni su referencama, dok je u jedinom tekstu bez njih naveden samo popis literature.

Bjelovar, 2008., urednik Željko Pleskalt

Povijest hrvatskih pukovnija u sastavu vojske Habsburške Monarhije nije dovoljno istražena, a osobito je slabo prezentirana javnosti. Jedan od razloga je svakako taj što je većina izvora o njima na stranim jezicima, ali činjenica je i da se povjesničari tom temom slabo bave. Tako se pisanje vojne povijesti najčešće prepušta samim vojnicima, što rezultira preformalnim i presubjektivnim stilom pisanja, neprihvatljivim za širu čitalačku publiku. Takva je i knjiga koja se bavi 5. Križevačkom i 6. Đurđevačkom graničarskom pješačkom pukovnijom, tzv. „varaždinskim“ pukovnijama. Naime, ove dvije pukovnije od 1756. do 1871. pokrivale su prostor Varaždinskog generalata, a kasnije su spojene u 16. pješačku pukovniju, koja je i službeno nosila naziv Varaždinska.

Zbornik zavičajne povijesti, Hrvatska udruga nastavnika povijesti i Školska knjiga, 2009, str. 189.

Album predaka – Zbornik zavičajne povijesti objavila je Hrvatska udruga nastavnika povijesti u suradnji sa Školskom knjigom. Već dugo među nastavnicima povijesti postoji inicijativa o potrebi objavljivanja zbornika učeničkih samostalnih istraživačkih radova iz povijesti, projekata i radionica vezanih uz zavičajnu povijest, kao i didaktičko- metodičkih članaka nastavnika koji bi pomogli nastavnicima u unapređivanju i osuvremenjivanju nastave, posebice nastave zavičajne povijesti. To je ovim zbornikom na neki način i ostvareno. Urednički odbor čine članovi Hrvatske udruge nastavnika povijesti: Tvrtko Božić (glavni urednik), Nikola Damjanović, Katarina Domljanović, Suzana Pešorda, Jelena Šilje Capor te Ivona Savić (urednica za povijest u Školskoj knjizi).

Josip Kljaković-Šantić: Hrvatski patrioti protiv velikosrpske tiranije

Prema naslovu knjige većina upućenog čitateljstva pomislit će kako je riječ o još jednom u nizu histeričnih „pravovjerno“ hrvatskih uradaka - i pogriješit će. Manjina (upućenog) čitateljstva pomislit će kako je riječ o još jednoj u nizu dosadno pisanih, iako korisnih, knjiga nastalih kao nusprodukt dužeg boravka po arhivima, ali pogriješit će ništa manje od prvih.

Zrinka Nikolić Jakus, Uvod u studij povijesti. Historiografski praktikum, Leykam International, Zagreb 2008., 176 str.

U posljednjih godinu dana, točnije u drugoj polovici 2008., izdano je nekoliko djela koja se bave metodološkim i epistemološkim problemima u historijskoj znanosti. Osim knjige na koju ću se ukratko osvrnuti, treba spomenuti djelo Marca Blocha „Apologija historije ili zanat povjesničara“ te „Promišljanje historije“ od Keitha Jenkinsa, obje izašle u nakladi Srednje Europe. Također treba spomenuti da na Filozofskom fakultetu u Zagrebu traje druga godina Poslijediplomskog doktorskog studija moderne i suvremene hrvatske povijesti na kojem je jedan od obaveznih predmeta Teorijske paradigme i analitičko-interpretativne metode u suvremenoj historijskoj znanosti. Sve ovo pruža naznake da deficitarno područje (metodologije i epistemologije) u hrvatskoj historiografiji polako hvata korak sa europskom i svjetskom historiografijom. To je pozitivna promjena jer je, uz uvažavanje kontraargumenata, historija ipak znanost i kao svaka znanost mora imati razvijeno područje koje se bavi spoznajnim dosezima vlastite discipline te metodama i tehnikama rada. Navedeno čini kostur znanosti i svaki znanstvenik ga ima, implicitno ili eksplicitno, u svojem radu.

M. Miličević Bradač, Stara Grčka, Grci na Crnome moru, ŠK, Zagreb 2004., 582 str.

  Današnja Republika Hrvatska zemlja je koja, za razliku od nekih drugih europskih država, ima tu povlasticu da je njezin prostor u prošlosti činio integralni dio jedne fascinantne kulture kojoj suvremeni svijet zacijelo duguje i mnogo više nego što su mnogi od nas svjesni i što bismo možda bili spremni priznati. Civilizacija grčko-rimske antike na ovom tlu ostavila je vrlo duboke tragove, a to se prvenstveno odnosi na prostor hrvatske obale Jadrana. Na kraju krajeva, moderni se hrvatski etnos, a to treba često i jasno naglašavati, oblikovao upravo na antičkom supstratu, a hrvatska je etnogeneza mnogo složeniji proces od rado slušane priče o Tugi i Bugi. Upravo stoga zapanjuje maćehinski odnos hrvatske historiografije prema antičkim temama. Uz dužnu ispriku hrvatskim arheolozima koji na terenu rade koliko im dopuštaju sredstva kojima raspolažu, valja postaviti pitanje koliko je šira hrvatska javnost upoznata s rezultatima tih istraživanja.

Cohen, doktor medicine po struci, je u siječnju 1997. godine držao izlaganje sa gornjim naslovom na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti i stabilnosti u Jugoistočnog Europi, održanoj na Sveučilištu u Glasgowu. Iste je godine to izlaganje opsežno dopunjeno bilješkama objavila Naklada Ceres . Pred sobom imamo manje od 90 stranica teksta od čega su barem jedna trećina bilješke. Da tekst nije opsežan i da materijal ne predstavlja neki detaljniji pregled razvoja četničkog pokreta i ideologije svjedoči da je u principu opseg tog izlaganja kada odbacimo dvojezičnost tiska samo oko dvadesetak stranica nekog A5 formata. No, premda skroman tekst ipak daje ono što naslov nagovještava - opis četničke ideologije tijekom Drugog svjetskog rata i opstanak te ideologije sve do današnjih dana.