1. Kada je naš Gospodin i učitelj Isus Krist rekao: „Činite pokoru...“ time je htio kazati kako čitav život vjernika treba biti pokora.
2. Ovu poruku ne možemo shvatiti kao da se odnosi samo na sakrament pokore, odnosno na ispovijest i razrješenje od strane svećenika.
3. Ne misli se samo na unutarnju pokoru, odnosno, unutarnja nije ništa ako izvana ne uzrokuje tjelesni samoprijegor.
4. Sve dok mrzimo sebe, a to je prava unutarnja pokora, kažnjavanje grijeha ostaje sve dok ne uđemo u Carstvo nebesko.
5. Papa ne želi niti može oprostiti kaznu osim onu koju je nametnuo sam ili putem kanona.
Tags:
• 95 teza
• martin luther
• protestantizam

Nakon bitaka kod Abensberga i Eckmühla, Napoleon je zauzeo Beč 13. svibnja 1809. Njegov cilj bio je slomiti vojsku nadvojvode Karla Habsburškog i tako uništiti glavninu austrijske vojske. Iako se očekivalo da će se to dogoditi kraj Brna, sukob se odigrao mnogo bliže Dunavu. U toj bitci istaknut će se jedan od najodanijih Napoleonovih maršala i njegov osobni prijatelj, Jean Lannes.

Antarktika - 7. kontinent, najkasnije je otkriveni kontinent zbog svog izuzetno izoliranog položaja, a to je i razlog što je otkrivena tek u 19. stoljeću, na pragu modernog doba. Kad spomenemo Antarktiku, odmah se misli na veliku gomilu snijega i leda oko koje plove ledene sante bregovi i gdje pušu hladni vjetrovi koji smrzavaju kosti. Otkriće Antarktike bila je jedna od posljednjih karika u sastavljanju slagalice nama još uvijek nedokučivog planeta Zemlje. Ime Antarktika potječe od grčkih riječi anti - protiv i arktos - medvjed, a ime je dobila zbog suprotnog položaja na Zemlji od Arktika iznad kojeg je zviježđe Velikog i Malog medvjeda. Površina Antarktike je 14.107.637 km2 s ledenim pragom i svim susjednim otocima, a samo područje Antarktike zauzima 13.176.727 km2. Na površinu manjih otoka otpada 75.573 km2 (South Georgia 3.755 km2, South Shetland 4.662 km2). Antarktika se smjestila na vrhu južne hemisfere i okružena je sa sva tri oceana, Atlantskim, Tihim i Indijskim te Rossovim i Weddellovim morima koja su se usjekla u sam kontinent. Takav geografski položaj omogućio je Antarktici da se nađe izvan važnih istraživačkih i trgovačkih puteva te da do 19. stoljeća ostane "Terra Australis Incognita", odnosno Nepoznata južna zemlja.

Svojedobno je Poljska u zajednici s Litvom bila jedna od najprostranijih država Europe. Poljsko-Litvanska Unija nastala je sporazumom 1358. u Krewu ženidbom Jagela - kneza Velike Kneževine Litve s Jadvigom Ugarskom, maloljetnom kraljicom Poljske i pokrštavanjem tada još poganske Litve. Unija se prostirala na području od 1,1 milijuna km2, a naseljavale su je razne etničke skupine: Poljaci, Litvanci, Nijemci, Ukrajinci, Rusini, Židovi, Tatari, Armenci, svaka sa svojim posebnostima. Od samog nastanka, Uniju su ugrožavale susjedne zemlje. U strahu od njenog jačanja, susjedi su ratovali su protiv Unije i oduzimali joj granične teritorije. Borbe su se vodile s Državom Njemačkog Križarskog Reda, Ruskim i Osmanskim Carstvom, Ugarskom i Češkom, Tatarima, Švedima, Prusima i Kozacima.

Parne lokomotive su već više od dvjesto godina u upotrebi i u nekim državama će još dugo prevoziti putnike i robu. Prvi pokušaji izrade lokomotive na parni pogon sežu u kraj XVIII. i početak XIX. stoljeća. Kako bi pojasnili razvoj lokomotive moramo pojasniti i opseg potreba zbog kojih je došlo do razvoja lokomotiva. vrijedan izvor za ovaj članak je bio serijal članaka u online izdanju novina „The Northern Echo“ koje su uz kritički osvrt prenosile tadašnje novinske natpise.

Uzroci i posljedice

Kronična i bezizgledna situacija u kojoj se kraljevina Poljska našla u 18. stoljeću imala je dugosežne uzroke u prošlosti. Poljska kao država formirana je u 10. stoljeću objedinjavanjem plemenskih saveza Poljana, Šlezijaca, Vislana, Pomorjana i drugih plemena koja su živjela na tom području. Temelje srednjevjekovnoj poljskoj državi udario je knez Mieszko, rodonačelnik dinastije Pijastovića. U 11. stoljeću Poljska postaje kraljevinom za Boleslava I. Hrabrog (1025.). Dinastija Pijastović vlada sve do kraja 14. stoljeća, kada posljednji Pijastović Kazimir III. Veliki (1310.-1370.) umire bez muških nasljednika.

Gettysburg 3. Srpnja: odlučujući juriši

Druga bitka za Culp's Hill

Tijekom noći 2./3. srpnja general Meade je održao sastanak s korpusnim zapovjednicima Vojske Potomac na kojem su odlučili zadržati aktualni položaj usprkos teškim udarcima pretrpljenim drugog dana okršaja. Iako se Meade odlučio na pasivnost, ipak je zapovjedio ofenzivno-defenzivnu akciju na Culp's Hillu, s ciljem izbacivanja Južnjaka iz osvojenih rovova. Osvojivši oslonac na spomenutom brdu Konfederati su se neugodno približili putu za Baltimore i bilo je nužno otjerati ih s te, potencijalno opasne, pozicije. Po završetku formalnog dijela sastanka Meade se obratio zapovjedniku II. korpusa, generalu Johnu Gibbonu, i saopćio mu svoje mišljenje da će Lee, ukoliko napadne, udariti na njegov položaj u centru budući da su juriši na oba sjevernjačka krila propali. Kako su događaji pokazali Meade je donio ispravan zaključak. Naime, Lee je namjeravao primijeniti isti koncept kao i 2. srpnja – istovremeni napad na sjevernjačko desno i lijevo krilo, ali zbog razvoja situacije ta je zamisao propala te je Meadovo predviđanje ispalo točno.

Gettysburg 2. srpnja: tri brda

Četiri mogućnosti

Budući da je nakon sukoba 1. srpnja Vojska Potomac stavljena u defenzivni položaj treba razmotriti mogućnosti strane koja je držala inicijativu – mogućnosti Vojske Sjeverne Virginije:

1. ostati pasivan i čekati neprijateljev potez;
2. zaobići neprijatelja i postaviti se između njega i Washingtona;
3. povući se, ili bolje rečeno premjestiti se, na zapad prema Chambersburgu i obroncima South Mountain (Južna planina);
4. preuzeti ulogu napadača i surovom snagom osvojiti trenutačni neprijateljev položaj.

Prva mogućnost to uopće nije niti bila, jer pasivnost Konfederata bi Unionistima ostavila slobodne ruke za bilo koju i bilo kakvu akciju. Pasivnost bi u danoj situaciji zapravo značila strateški poraz i kraj ofenzive jer bi inicijativa bila prepuštena protivniku. Lee bi mogao odstupiti u Virginiju taktički neporažen, ali izgubljenog rata, budući je Konfederaciji trebala odlučujuća pobjeda na bojnom polju (vidi: Bitka kod Gettysburga 1.-3.VII.1863. (1. dio)).

U posljednjoj godini američkog građanskog rata sjevernjački general Grant vodio je kampanju „Richmond-Petersburg“ često još poznatiju kao „Opsada Petersburga“. Petersburg je imao ključnu ulogu u opskrbi vojnika generala Leea i Richmonda, glavnog grada Konfederacije. Jedan od poznatijih detalja te kampanje je tzv. „bitka kod kratera“ u kojoj su Sjevernjaci potkopali i minirali položaje Južnjaka.

 Gettysburg 1. srpnja: dan neočekivanih okršaja

Jutro

Iako posljedica južnjačke ofenzive, bitka kod Gettysburga započela je slučajno. Saznavši položaje sjevernjačkih korpusa Lee koncentrira svoju vojsku kako bi neprijatelja dočekao u punoj snazi, no događaji su ga prestigli. Jedna od brigada iz divizije generala Henry Hetha je 30. lipnja pred Gettysburgom nabasala na sjevernjačku konjicu i povukla se bez borbe. Saznavši novosti general Hill, čijem III. korpusu je postrojba pripadala, naređuje Hethu da idućeg dana povede svoju diviziju u Gettysburg, izvidi situaciju i zaplijeni veliki transport cipela koji je, navodno, upravo stigao u gradić. Bilo je to protivno Leejevoj naredbi koja je zabranjivala započinjanje okršaja dok se čitava vojska ne okupi, ali obojica, Hill i Heth, su bili uvjereni kako se pred njima nalazi samo manja konjička postrojba koju će otjerati nakon kratke borbe. Ta je postrojba bila 1. konjička divizija generala Johna Buforda, prethodnica čitave sjevernjačke vojske koja je pristizala četirima putovima razasutim na potezu jug-jugoistok od Gettysburga, a zaposjela je grad po naređenju generala Meadea. Iako imenovan 27. lipnja, Meade je efektivno preuzeo zapovjedništvo tek 28. lipnja poslije podne.  Bilo je malo toga što je mogao učiniti, osim nastaviti pokret prema sjeveru, prema Gettysburgu, iz kojeg je Buford slao alarmantne poruke o koncentraciji neprijateljskih snaga. Kako su se putovi kojima su njegove kolone nastupale sastajali u Gettysburgu Meade, poput svog protivnika Leeja, određuje gradić kao mjesto okupljanja po kojem će odlučiti što dalje.