Ovo je učenički samostalni istraživački rad predstavljen na Državnom natjecanju iz povijesti 2011. godine u Poreču. U originalu rad nosi naslov "Bilogorska istina za slobodnu Hrvatsku".
Operacija Otkos 10 jedna je od prvih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga u Hrvatskom Domovinskom ratu. Sukobljene strane bile su Zbor Narodne Garde te Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Jugoslavenska Narodna Armija s lokalnim Srbima. Trajala je u periodu od 31. listopada do 4. studenog 1991. Njome je oslobođeno oko 900 km2 hrvatskog teritorija. Hrvatske snage predvodili su Franjo Kovačević, Ivica Debić i Antun Delić, a srpske Rade Čakmak, Branko Čortan i Lazo Savatović. Hrvatske snage brojale su 2647 branitelja, a srpske 1759 boraca, što u omjerima iznosi 1,6 : 1 s prednošću hrvatskih snaga. U obrani bilogorskog područja od srpske agresije je veliki značaj imala usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica hrvatskih snaga.
Pod kišom čelika, ognja i smrti Gdje paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad Stoji grad Vječan k'o narod ponosno stoji I posljedne dane dušmanu broji Vukovar, Vukovar
Iz majčina krika sloboda se rađa I uskoro bijela zaplovit će lađa Do sunca Iz krvi i bola niknut će cvijeće I nikada narod zaboravit neće Vukovar
Stoji grad
Pjesmu je 1991. godine napisao i otpjevao Hrvoje Hegedušić
U geostrateškom pogledu područje Zadra bilo je izuzetno važno u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san – izlazak na more. Osim toga nastojao je presjeći glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog ždrila vodila prema unutrašnjosti Hrvatske. Zbog toga ne čudi što je za prve ciljeve na zadarskom području izabrao sela Kruševo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim pučanstvom u bivšoj općini Obrovac.
Stočna farma Ovčara u blizini Vukovara je postala sinonim stradanja u Domovinskom ratu. Na tom području je bio srpski logor smrti otvoren u jesen 1991. godine. Nakon pada Vukovara tu su mučene i ubijene sljedeće osobe:
Trenutno se u Hrvatskoj provode tri akcije UNICEF-a. Velika akcija "Stop nasilju među djecom" rezultat je istraživanja UNICEF-a koje je istaknulo jedan ozbiljan problem u školstvu, naime 30 % od 23.000 osnovnoškolaca koji su bili obuhvaćeni istraživanjem bilo je ili još uvijek je izloženo nekom obliku nasilja. Zabrinjavajući je i podatak da 11% školaraca često biva zlostavljano od svojih vršnjaka. Cilj akcije je bilo smanjiti nasilno i devijantno ponašanje da bi se svoj djeci osiguralo mirno i sretno djetinjstvo bez emocionalno-psihičkih posljedica. Akcija je pokrenuta 2003., a broj škola koji je bio uključen iznosio je 121 školu u 2004. godini. Edukacijom se je nastojalo podučiti nastavnike, roditelje i samu djecu kako pravodobno prepoznati nasilno ponašanje i učinkovito djelovati. Druga velika i plemenita akcija ide pod nazivom "Svako dijete treba obitelj". Obitelj je najvažnija polazišna točka u odgoju i razvoju djeteta.
Ujutro 25. listopada JNA je izvršila napad na Tordince, koji je branitelje uhvatio nespremne. Napadalo je 11 tenkova praćenih pješaštvom. Branioci su uništili 6 tenkova i značajan broj pješaka, kad im je počelo ponestajati streljiva. Kako bi popravila situaciju 109. br. HV je oko 17:00 sati započela napad na Ostrovo borbenom skupinom od oko 350 ljudi. Hrvati su bili odbijeni uz gubitke od 7 poginulih i 11 ranjenih vojnika. Sat vremena kasnije povukli su se i branitelji Tordinaca.
Između 8. i 11. listopada zapovjedništvo OZ Osijek pokušalo je još 3 puta pokrenuti 109. br. HV na akciju za deblokadu Vukovara. S ciljem provedbe te akcije dovučena su i pojačanja u živoj sili i tehnici s manje ugroženih područja OZO, ali više nego nedovoljna. Tri su puta neke od postrojbi određenih za napad odbijale izvršiti zapovijedi, a i da nisu to ih ne bi nikuda dovelo s obzirom na snagu postava JNA između Vinkovaca i Vukovara. Uz sva dostavljena pojačanja odnos snaga u pješaštvu, na planiranom navalnom pravcu, bio je oko 3:1 u korist JNA, a u mehanizaciji i još gori.
Uvođenjem svježih snaga JNA je povratila inicijativu na vukovarskom području te je 28. rujna obnovila napad na posljednje hrvatsko uporište u obuhvatu prometnice Šid-Vinkovci, Jankovce. Napad je izvodio oklopni element 1. proleter. gard. meh. br. iz Mirkovaca, ali je pritisak prekinut zahvaljujući diverzionom udaru 109. br. HV iz Đeletovaca i oštećenju triju tenkova. Na zapadnom dijelu Općine Vinkovci JNA je upotrijebila i kemijsko oružje, ali bez većeg uspjeha. Istog dana napadnut je i Vukovar iz Negoslavaca, Bršadina i šume Đergaj. I ta je navala odbijena, a neprijatelj je izgubio još jedan tenk.
Tijekom 24.8.1991. počeo se nazirati skori brzi slijed značajnih događaja. Zabilježena su pregrupiranja JNA postrojbi i pobunjenika, a 2 zrakoplova su napali silos «Đergaj» kod Bršadina, koji je bio pod osiguranjem ZNG-a. Tijekom prvog naleta vatra nije bila otvarana, ali pri drugom naletu napadači su naletjeli na olovni zid. Prema hrvatskim izvješćima oba su oborena, dok je JNA priznala gubitak jednog aviona.
Nakon masakra u B.Selu događaji su se ubrzali. Svakodnevni međunacionalni sukobi, skidanje hrvatskih zastava, prijetnje, barikade, pucnjevi, bombe, tuče, ubojstva, palež i sl. aktivnosti stvorile su atmosferu straha, nesigurnosti i nepovjerenja, kao i svojevrsni politički vakuum koji su pokušale ispuniti «institucije» pobunjenih Srba. Tako na objavu održavanja referenduma o samoodređenju Hrvatske, tzv. Srpsko nacionalno vijeće najavljuje 10. lipnja tzv. referendum o životu u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom», a taj biva održan 23. lipnja 1991. Nakon (očekivanog) uspjeha tzv. referenduma Velika narodna skupština Srba Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema donijela je Odluku o položaju srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u jugoslavenskoj zajednici, koja postaje punopravna časom odcjepljenja RH od SFRJ.
